četvrtak, 14. lipnja 2012.


LIVANJSKI SIR

Livanjski sir se počeo proizvoditi u 19.st.u okolici Livna, na obiteljskim gospodarstvima. Zrije prosječno 60 do 66 dana u kontroliranim uvjetima. Miris sira je izrazit i svojstven kraškim sirevima. Okus je pun i ugodan, a kod starijih sireva pomalo i pikantan. Mjesto nastanka Livanjskog sira je područje jugozapadne Bosne i Hercegovine, odakle se njegova proizvodnja proširila i na područja Glamoča i Tomislavgrada. Prvotni se Livanjski sir proizvodio od ovčjeg mlijeka, po recepturi švicarskog sira „ GRUYERA “, samo u manjim kolutovima. Danas se u pogonskim uvjetima Livanjski sir  proizvodi uglavnom od kravljeg mlijeka, jer je  domaćinstvima nedostajalo ovaca i ovčjeg mlijeka.  Tehnologija Livanjskog sira  se tijekom stoljetnog razdoblja mijenjala, odnosno prilagođavala, prvenstveno tehničkim mogućnostima i novostima. Dok je u domaćinstvima zadržan tradicionalan način proizvodnje sira, u sirani su uvedena određena suvremena rješenja kojima je bila svrha poboljšati i ujednačiti kakvoću sira,  odnosno povećati i racionalizirati kapacitete i olakšati rad. Tako se Livanjski sir iz sirane isključivo proizvodi od pasteriziranog i bakto.-fugiranog kravljeg mlijeka. Sva ta poboljšanja dovela su do toga da je Livanjski sir poznat u svijetu i da se izvozi diljem Europe. Zbog svoje specifičnosti i kvalitete sir bi trebao biti zaštićen, tome bi trebali pridonijeti oni koji se time bave i koji od toga imaju koristi.


                                                             

utorak, 5. lipnja 2012.


Buško jezero

Buško jezero nalazi se u Hercegbosanskoj županiji, u južnom dijelu livanjskog polja. Jednim dijelom pripada općini Livno, a drugim (malo većim) dijelom pripada općini Tomislavgrad.
 Sve do 1990.godine jezero je imalo status najvećeg umjetnog (vještačkog) jezera u Europi. Prostor današnjeg jezera prije njegove izgradnje činile su livade i pašnjaci. Za vrijeme velikih jesenskih i zimskih kiša polje je bilo poplavljeno, a zimi zaleđeno. Kad bi se led sa dolaskom proljeća otopio na polju bi se pojavilo veliko blato, pa je polje po tome nazvano Buško blato. Godine, 1967. započinju radovi na izgradnji ovog hidroakumulacijskog diva. Cilj izgradnje bio je navodnjavanje visoravni, te uzgoj stočarstva. Naravno, glavni cilj je stvoriti veliku akumulaciju vode koja će služiti kao rezerva hidroelektrani Orlovac (Sinj-Hrvatska) koju ujedno i pokreće. Jezero je dovršeno 1974.godine, te iste godine je pušteno u rad. Površina ovoga vještačkoga jezera iznosi nevjerojatnih 55. 8 km četvornih, a još više impresionira njegova ukupna zapremina od 782 milijuna metara kubnih vode. Buško jezero ima odlične mogućnosti za razvoj ribolovnog turizma. Riblji fond čine: šaran, som, babuška, klen, pastrva, drlja. U jezeru se mogu naći i rakovi, ali nažalost u manjim količinama. Vrlo rado ga posjećuju ribari iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Osim ribolovnog turizma ovdje postoji mogućnost razvoja klasičnog turizma. Prvenstveno se misli na plažu "Marinovac" , koja je za ljetnih dana puna kupača. Ponekad na ovo područje zalutaju Mađari, Česi, Slovaci, te uživaju u blagodatima Buškog jezera. Neki ljudi nisu znali za ovo prirodno bogatstvo koje je vrijedno spomena i ne bi se smjelo zaboraviti!





         Buško jezero








Plaža Marinovac 2011.godine

DIVLJI KONJI

Prostranstvima visoravni Krug, nedaleko od Livna galopira krdo divljih konja, jedno od rijetkih u Europi. To nisu izvorni divlji konji, nego su potomci pitomih konja koji su služili u poljodjelstvu. Nakon što ih je u toj ulozi protiskala mehanizacija, prije pedeset godina, ostavljeni su živjeti divlje, jer više nije bilo potrebe za njima. Više od tri desetljeća odolijevaju oštrim zimama, vjetru, kiši, krivolovcima i grabežljivcima. Budući da nije postojala organizirana ljudska skrb za njih od strane države, u potrazi za ispašom prijeđu dnevno desetke kilometara. Na ovim prostranstvima divlji konji žive pod otvorenim nebom, prepušteni sami sebi, nemilosrdnim vremenskim uvjetima. Zasada ne postoje zakoni koji ih štite,tek rijetki pojedinci brinu o njihovoj dobrobiti. Broj divljih konja popeo se na 160 podijeljenih u devet obitelji gdje svaka obitelj ima svog predvodnika (mužjaka). Kad mladi mužjaci navrše godinu i pol, dvije,obitelj ih otjera, a oni osnivaju vlastite skupine tako što starijim i nejakim mužjacima otimaju ženke. Svatko tko voli prirodu i konje trebao bi svratiti do visoravni Krug i vidjeti tu snagu ljepote, gracioznost pokreta, strastvenu neukrotivost, divlju plemenitost i neodoljivu eleganciju konja koja privlači čovjeka i stvara osobit odnos prema toj životinjskoj vrsti. Posjedujući razna osjetila u prostranstvu Kruga, bogata pašnjacima i pristupačnim pojilištima koja imaju vode tijekom cijele godine konji opstaju u divljini. Iako takav život podrazumijeva svakodnevnicu punu opasnosti i neizvjesnosti, ujedno pruža i ono neprocjenjivo-slobodu u carstvu kamena i trave,nepreglednom terenu s nepristupačnim uzvisinama i prilično je otežan ljudski pristup konjima. Prizori koji su vidljivi na Krugu ostavljaju bez daha. Ima tu svega, od radosti, zajedništva do osame, od trenutaka nježnosti do nemilosrdnih borbi što je neiscrpan motiv mnogim umjetnicima. Istraživanja su pokazala da su konji itekako svjesni svoje ljepote. Osobito se ponose grivom i repom. Izrazito su inteligentne i socijalne životinje, no ako su stjerani u kut ili isprovocirani ponašanjem napadača, znaju postati agresivni. Divlji konji s Kruga čekaju novi dan, baš kao i svaki drugi u posljednja tri i pol desetljeća, biti će neizvjestan i pun prilika. Ali sve dok je prostranstva i male pomoći ljudskoga prijatelja bit će konja.











petak, 25. svibnja 2012.

NALJEPŠE IZ LIVNA

 Franjevački muzej i galerija Gorica-Livno!


Franjevački muzej i galerija Gorica službeno je utemeljen 2. listopada 1995 godine, sa ciljem da sakuplja, stručno zaštiti, znanstveno obradi, te prezentira muzejski materijal sa područja Hercegbosanske županije i šire. Djelatnosti livanjskih franjevaca kao što su skupljanje starina, oruđa, oružja, i drugog sežu iz 19. st. O tome svjedoči pisani dokument iz 1896. godine. Franjevački muzej i galerija Gorica po svom sadržaju i obimu odražava na ovim prostorima kontinuitet povijesnog zbivanja, od Kelta i Ilira preko Rimljana, te Hrvata od doseljenja do najnovijih vremena. U sklopu Franjevačkog muzeja i galerije Gorice nalazi se i bogata SAMOSTANSKA KNJIŽNICA, koja broji oko 35 000 naslova koji stoje na raspolaganju svima.U sklopu samostana Gorica osnovan je i Arheološki muzej, te galerija. Godine, 2011., muzej se odvojio od galerije, koja je stala u sklopu samostana Gorica. Najznačajniji opus u gleriji čine djela Gabriela Jurkića. Gabriel Jurkić rođen je 1886. godine u Livnu. Veći dio života prove je u Sarajevu gdje se školovao, a 1908. godine upisuje Akademiju umjetnosti u Beču. Od 1956. godine ponovno živi u Livnu sa svojom suprugom i to u franjevačkom samostanu Gorica. U znak zahvalnosti franjevcima je ostavio oko 200 slika i oko 6000 skica, crteža i slično. Slikao je pejzaže, ljudske portrete i mrtvu prirodu. najzapamćeniji je po slici " Vila naroda mog "

                                                      http://krug99.ba/graf/slike/193.jpg
                                                                    (25.5.2012.)
 Arheološki muzej broji veliki postav od prapovijesti do današnjih dana.


 Uz arheološku zbirku, trenutni postav broji i zbirku oružja, a u pripremi je i numizmatička zbirka Najznačajnije što se čuva u muzeju je Kupreški čovjek, točnije rekonstrukcija sanduka u kojemu je bio pokopan.

Najstariji sačuvani ostatak tkanine u cijelom svijetu, pretpostavlja se da potječe iz ranog brončanog doba, tj oko 3000 godina prije Krista.